Da li vam se nekada desilo da prihvatite nešto što ste nekada smatrali neprihvatljivim?
Možda ste prešutjeli ponašanje koje biste ranije odmah adresirali. Možda ste spustili standarde koje ste nekada smatrali važnim. Možda ste rekli sebi: “Nije idealno, ali može proći.”
Većina velikih promjena ne događa se preko noći. Ne dolaze s velikim upozorenjima. Ne dolaze s dramatičnim preokretima. Dolaze tiho. Korak po korak. Kompromis po kompromis.
Sve dok ono što nam je nekada smetalo ne počne izgledati sasvim normalno. Kada neprihvatljivo postane prihvatljivo
Postoji fenomen koji se često naziva prikradujuća normalnost. To je proces u kojem se postepeno navikavamo na promjene koje bismo nekada odmah prepoznali kao problem.
Ne zato što su postale ispravne. Nego zato što su postale uobičajene.
U liderstvu se to rijetko događa kroz jednu veliku odluku. Mnogo češće počinje malim odstupanjima.Malo manje integriteta ovaj put.Malo manje hrabrosti zbog okolnosti.Malo manje iskrenosti da se ne stvaraju tenzije.Malo manje odgovornosti jer je trenutno lakše. Na prvi pogled, ništa dramatično.Ali upravo u tome leži opasnost.
Ne gubimo kompas odjednom.Gubimo ga postepeno.
Promjena često počinje mnogo prije nego što je primijetimo Jedna od najvećih ljudskih snaga je sposobnost prilagođavanja. Zahvaljujući njoj preživljavamo promjene, učimo i napredujemo.
Ali ponekad upravo ta sposobnost postaje naša slabost. Naviknemo se na ono što svakodnevno gledamo. Naviknemo se na ponašanja koja se ponavljaju. Naviknemo se na standarde koji se polako spuštaju.
I prije nego što postanemo svjesni, počinjemo prihvatati stvari koje su nekada bile daleko ispod naših očekivanja.
Postavite sebi pitanje: Na šta sam se navikao, a što zapravo ne želim smatrati normalnim?
Kako izgleda prikradujuća normalnost u organizacijama? Možda kroz lošu komunikaciju koja se više ne adresira. Možda kroz sastanke na kojima se važna pitanja zaobilaze. Možda kroz izostanak odgovornosti. Možda kroz tolerisanje ponašanja koje narušava povjerenje.Možda kroz kulturu u kojoj ljudi više ne postavljaju pitanja jer vjeruju da se ništa neće promijeniti.
Problem nije samo u tome što se standardi spuštaju. Problem je što nakon određenog vremena prestajemo primjećivati da su se spustili.
I upravo tada organizacije počinju gubiti energiju, povjerenje i smjer.
Prikradujuća normalnost počinje od nas Lako je pomisliti da su kultura, sistem ili organizacija odgovorni za ono što se događa oko nas. I naravno da jesu.
Ali svaka kultura se gradi kroz svakodnevna ponašanja ljudi. Prikradujuća normalnost ne počinje u organizaciji. Počinje onog trenutka kada prestanemo preispitivati vlastite odluke, reakcije i kompromise. Kada prestanemo postavljati pitanja. Kada prestanemo primjećivati ono što smo nekada smatrali važnim.
Zato je samosvijest jedna od najvažnijih liderskih kompetencija. Jer ono što ne primjećujemo teško možemo promijeniti.
Liderstvo je budnost
Mnogi vjeruju da liderstvo znači donositi odluke, postavljati ciljeve i ostvarivati rezultate. Sve je to važno. Ali postoji još jedna odgovornost o kojoj se mnogo rjeđe govori.
Odgovornost da ostanemo budni. Da ne dozvolimo da svakodnevni kompromisi zamagle naše vrijednosti. Da preispitujemo ono što se podrazumijeva. Da primjećujemo ono što drugi više ne primjećuju.
Jer liderstvo ne slabi onda kada pogriješimo. Liderstvo slabi onda kada prestanemo preispitivati sebe, svoje odluke i kulturu koju gradimo.
Postavite sebi nekoliko pitanja
Koje ponašanje danas tolerišem, a prije nekoliko godina ne bih?
Koji standard sam spustio, a da toga možda nisam ni svjestan?
Koji razgovor izbjegavam?
Koju vrijednost pokušavam zaštititi?
Odgovori na ova pitanja često govore mnogo više o kvalitetu našeg liderstva nego bilo koja titula ili pozicija.
Postoji jedno pitanje koje svaki lider s vremena na vrijeme treba postaviti sebi:
Da li sam se navikao na nešto što nikada nisam želio prihvatiti kao normalno?
Odgovor na to pitanje često govori više o kvalitetu liderstva nego bilo koja strategija, funkcija ili poslovni rezultat.
Prava snaga lidera nije u kontroli. Nije ni u autoritetu.
Prava snaga lidera je u svjesnosti. I u hrabrosti da kaže: “Ovo možda izgleda normalno. Ali nije ispravno.”
Možda upravo tu počinje liderstvo. Ne onda kada vodimo druge. Nego onda kada imamo hrabrosti da preispitamo sebe.
